POLOŽAJ

Imanje sa kurijom “Barač” nalazi se u mjestu Donja Zelina 28 km udaljena od centra Zagreba, na istočnoj strani obronka Medvednice, na brežuljku između ceste za Sveti Ivan Zelinu i ceste za Nespeš. Udaljeno je od mjesta Sveti Ivan Zelina 4 km.Udaljenost od Zračne luke Zagreb je 30 km.

POVIJEST

Povijest zelinskog kraja vezana je uz poznatu hrvatsku plemićku obitelj Domjanić, budući je još 29.03.1596. godine, Stjepanu Domjaniću dodijeljen Plemićki list i grbovnica.
Prema tadašnjim običajima, hrvatsko plemstvo međusobnim je ženidbama i udajama širilo svoj utjecaj, povećavalo svoja imanja i gradila dvorce – kurije, pa je tako Regina pl. Domjanić, udata grofica Drašković, oko 1790.godine izgradila dvorac Golubovec na mjestu stare drvene kurije. U isto vrijeme tj. 1794.godine započeta je gradnja dvorca-kurije u Donjoj Zelini (tada označene kao Gornja Zelina). Na zapadnom zabatnom zidu ugrađena je kamena ploča s oznakom 1794.godina, koja i danas postoji. Dvorac-kurija izgrađena je na mjestu ranije postojeće građevine, jer je oko tog objekta izveden opkop s vodom i jedinim mogućim pristupom preko pomičnog mosta. Opkop je kasnije zatrpan, a njegovo postojanje vidljivo je iz starih katastarskih planova i formiranih parcela.
Osnivanjem zemljišnih knjiga 1902.godine, kao vlasnici plemićkog dobra upisani su plemeniti Franjo Barać i pl. Matilda Barać, rođ. Domjanić. Franjo Barać plemenita je roda i Kraljevski sudski vijećnik u Zagrebu, dok je Matilda Barać kćerka Dragutina Domjanića (1875.-1933), hrvatski književnik i pjesnik, pravnik i vijećnik Banskog stola, te član Akademije.Iz braka pl. Franje Baraća i pl.Matilde Barać, rođeno je četvoro djece; Milutin, Vladimir, Antun i Marija, od kojih je najznačajniji Milutin Barać, jer je on već 1905. godine, postao isključivi vlasnik cijelog imanja u Donjoj Zelini – Kurije Barać.Milutin Barać rođen je 1848.godine, umro 22.07.1938.godine, i pokopan na mjesnom groblju u Donjoj Zelini. Milutin Barać 1867. upisao se u Kemijsko-tehničku školu u Grazu, a dobio je i stipendiju Kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu. Barać Milutin, graditelj je i prvi direktor u svoje vrijeme najveće europske rafinerije nafte, Riječke rafinerije, koja je službeno započela radom 14.rujna 1883.
Početkom 20. stoljeća istodobno je tehnički direktor pet rafinerija u danas pet različitih europskih zemalja. Osim što je zabilježen kao jedno od najznačajnijih imena europske naftaške povijesti, Barać se istaknuo i svojim prirodoslovnim postignućima. Izumitelj je košnica za pčele „baračevka“.  Kao hrvatski domoljub, novčano je pomogao osnivanje više od 40 hrvatskih kulturnih, znanstvenih i strukovnih ustanova i društava. Među njima je Matica hrvatska, Društvo hrvatskih književnika i Hrvatsko novinarsko društvo. Povratkom u Hrvatsku M. Barać dolazi u Donju Zelinu, i živi u dvorcu-kuriji, do 1938.godine, kada umire. U Zelini se bavi svojim hobijem – pčelarstvom, konjima i jahanjem. Za vrijeme drugog svjetskog rata objekti imanja koristile su najprije njemačke jedinice, gdje
je kao poručnik Wermachta boravio jedno vrijeme i Kurt Waldheim, kasnije generalni tajnik Ujedinjenih naroda i predsjednik Republike Austrije, a potom jedinice hrvatske vojske. Do 1945.godine dvorac-kurija ostala je u prvotnom stanju, sa svim namještajem i uređajima, a od 1945. počela je totalna devastacija, neprimjerenim korištenjem. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, nasljednicima pokojnog Barač Milutina 1947.godine, imanje je nacionalizirano i dano na upravljanje poljoprivrednoj zadruzi koja je na posjedu zasadila plantažu jabuka.Radi neodržavanja svi objekti bili su devastirani, a kako je zadruga krajem 80-tih godina propala, voćnjaci su zarasli.Zakonom o povratu vlasništva oduzete imovine za vrijeme komunističke vladavine, sva oduzeta imovina vraćena je ranijim vlasnicima i njihovim nasljednicima. Od 2002.g. imanje se nalazi u vlasništvu obitelji prodavatelja, te je tada započeta sanacija.

URBANISTIČKI UVJETI

Sukladno Prostornom planu uređenja Grada Sv. Ivan Zelina (Zelinske novine br: 8/04, 11/06, 9/11 i 5/13) središnji dio imanja oko objekata u površini od 13.200. m2, ulazi u zoni građevinskog područja kao i dio imanja uz pristupnu cestu površine od 13.500. m2, dok je ostala zemljište poljoprivredno ili šuma.
Prema prostorno planskoj dokumentaciji nije predviđena izrada detaljnog plana uređenja za to područje.

Vlasnička dokumentacija:

Imanje je u zemljišnim knjigama upisano u vlasništvu prodavatelja bez ikakvih tereta.

O KURIJI BARAČ

Plemićko dobro Kurija Barač ima izuzetnu pogodnost dobre prometne povezanosti i neposredne blizine grada, uz istodobno očuvanje oaze mira i privatnost.Jedinstvenu prednost čini građevinsko zemljište od 13.200. m2, na zaravnatom vrhu brijega, okruženo šumom i zemljištem imanja od 20 hektara, što nudi dodatnu mogućnost upotrebe imanja u različite namjene kao što su turizam. Imanje se prostire na površini od 196.000. m2, te čini jedinstvenu parcelu u vlasništvu prodavatelja.Pristup na imanje je preko magistralne ceste Zagreb – Sve Ivan Zelina sa koje se u mjestu Donja Zelina skreće u slijepu uličicu Milutina Barača koja nakon 500 metara završava sa ulazom u imanje. Od ulaznih vrata u imanje do središnjeg dijela imanja i objekata vodi privatna cesta u dužini od 150 metara.

Središnji dio imanja čini zaravan na vrhu brijega okružen šumom u površini od 15.000. m2, na kojem je izgrađeno nekoliko objekata.

Središte imanja čini objekt kurije.

Objekt kurije

koji se sastoji od prizemlja i dva kata. (prizemlje 117 m2, I kat 142 m2,  II Kat 157,5 m2  ukupno 416 m2) vanjske dimenzije 21 x 10,30 m
Objekt je sagrađen 1794 kao kurija grofovske obitelji Drašković-Barač, a od tada je nekoliko puta dograđivan.
Od 1945 do 2002.g. imanje je bilo devastirano.
2005.g. objekt je djelomično obnovljen i to na načina da je izgrađeno novo krovište, uređena je fasada i vanjska stolarija. U cijelom objektu uvedena je nova električna instalacija, vodovodna i odvodna instalacija, te je izvedeno etažno plinsko centralnog grijanje zasebno za svaku etažu.
U objekt je ugrađeno panoramsko dizalo.
Stupanj unutrašnje uređenosti objekta je visoki “roh bau”.
Objekt je priključen na vodovod, struju i gradski plin.
Objekt nije pod zaštitom kulturne baštine.

Ugostiteljski objekt

potpuno novo sagrađeni objekt na temeljima starog podruma
Sastoji se od jedne velike prostorije površine 87,86 m2,  prostorija namijenjene za kuhinju površine 30 m2,  i dva uređena sanitarna čvora svaki površine od 4,11 m2. Ukupna korisna površina objekta je 126 m2.
Objekt je opremljen zasebnim plinskim etažnim centralnim grijanjem.
Ispod objekta nalazi se vinski podrum površine 80 m2.

Garaže

sjeverno od ugostiteljskog objekta nalazi se jedan neuređeni objekt sa dvije  garaže. U garaže je provedena električna instalacija i vodovodna instalacija, te je uređeno krovište kako bi se zaštitio o propadanja.

Konjušnica

prizemni zidani objekt koji je građen kao konjušnica (10×30 m), a kasnije korišten za različite gospodarske namjene. Prizemlje je namijenjeno za smještaj 40 konja, a tavan za smještaj sijena. Na objektu je samo uređeno krovište da bi se zaštitio od propadanja.

PRIKLJUČCI

Vodovod –  Na imanju i izgrađen novi vodovodni priključak na gradski vodovod.
Na istočno strani imanje u šumi cca 150 m od objekta kurije nalazi se izvor pitke vode koji je betoniran i zatvoren kao crpilište za potrebe imanja.

Plin – Na imanju novo je uveden zemni plin iz gradske mreže.

Struja –  Uveden novi priključak el. energije

Telefon