Povijest

The history of the Zelina region is tied to the renowned Croatian noble family Domjanić, given that Stjepan Domjanić was presented with a noble title and coat of arms in 29.03.1596.
According to the custom of the day, Croatian nobility expanded their estate and influence, through intermarriage. In this manner the countess Regina Domjanić, who married into the Drašković noble family, built the Golubovec manor to replace an existing old wooden manor. At the same time (1794 to be precise) works on the construction of the manor in Donja Zelina (then known as Gornja Zelina) began. On the western facade of the building a stone plaque was mounted bearing the year of construction, 1794, which exists to this day. The manor was built on the site of pre-existing buildings, which can be seen as there was a moat filled with water and only one access drawbridge. The moat was later filled in however its’ existence is clear from old cadastral plan and plot formations.
With the establishing of a land registry in 1902 the noble Franjo Barač and noble Matilda Barač née Domjanić were registered as the owners of the estate. Franjo Barač was of noble lineage and served as a councilman on the Royal Tabula Banalis (Croatian: Banski stol), the supreme court of Croatia at the time, while his wife Matilda Barač was the daughter of poet Dragutin Domjanić, a lawyer by profession who also served as a councilman on the Royal Tabula Banalis and a member of the Academy of Arts and Sciences.
The marriage of the nobles Franjo and Matilda Barač produced four children; Milutin, Vladimir, Antun and Marija, with Milutin Barač becoming the sole owner of the Barač manor and estate in 1905.
Iz braka pl. Franje Baraća i pl.Matilde Barać, rođeno je četvoro djece; Milutin, Vladimir, Antun i Marija, od kojih je najznačajniji Milutin Barać, jer je on već 1905. godine, postao isključivi vlasnik cijelog imanja u Donjoj Zelini – Kurije Barać.

Milutin Barać rođen je 1848.godine, umro 22.07.1938.godine, i pokopan na mjesnom groblju u Donjoj Zelini. Milutin Barać 1867. upisao se u Kemijsko-tehničku školu u Grazu, a dobio je i stipendiju Kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu.
Barać Milutin, graditelj je i prvi direktor u svoje vrijeme najveće europske rafinerije nafte, Riječke rafinerije, koja je službeno započela radom 14.rujna 1883.
Početkom 20. stoljeća istodobno je tehnički direktor pet rafinerija u danas pet različitih europskih zemalja. Osim što je zabilježen kao jedno od najznačajnijih imena europske naftaške povijesti, Barać se istaknuo i svojim prirodoslovnim postignućima. Izumitelj je košnica za pčele „baračevka“.  Kao hrvatski domoljub, novčano je pomogao osnivanje više od 40 hrvatskih kulturnih, znanstvenih i strukovnih ustanova i društava. Među njima je Matica hrvatska, Društvo hrvatskih književnika i Hrvatsko novinarsko društvo.
Povratkom u Hrvatsku M. Barać dolazi u Donju Zelinu, i živi u dvorcu-kuriji, do 1938.godine, kada umire. U Zelini se bavi svojim hobijem – pčelarstvom, konjima i jahanjem.

Za vrijeme drugog svjetskog rata objekti imanja koristile su najprije njemačke jedinice, gdje
je kao poručnik Wermachta boravio jedno vrijeme i Kurt Waldheim, kasnije generalni tajnik Ujedinjenih naroda i predsjednik Republike Austrije, a potom jedinice hrvatske vojske. Do 1945.godine dvorac-kurija ostala je u prvotnom stanju, sa svim namještajem i uređajima, a od 1945. počela je totalna devastacija, neprimjerenim korištenjem.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, nasljednicima pokojnog Barač Milutina 1947.godine, imanje je nacionalizirano i dano na upravljanje poljoprivrednoj zadruzi koja je na posjedu zasadila plantažu jabuka.
Radi neodržavanja svi objekti bili su devastirani, a kako je zadruga krajem 80-tih godina propala, voćnjaci su zarasli.
Zakonom o povratu vlasništva oduzete imovine za vrijeme komunističke vladavine, sva oduzeta imovina vraćena je ranijim vlasnicima i njihovim nasljednicima. Od 2002.g. imanje se nalazi u vlasništvu obitelji prodavatelja, te je tada započeta sanacija.